We don`t see things as they are, we see them as we are.
Neke kolege se izjašnjavaju kao reportažni-dokumentaristički fotografi, neki kao art fotografi, neki pak kao kreativni fotografi koji koriste samo prirodno svijetlo. Ja se nemogu svrstati u tako određen smjer. Mogu reći za sebe da u svom radu koristim više elemenata koje nastojim povezati u jednu umjetničku a ipak smislenu i prirodnu cijelinu uz suradnju sa svojim klijentima koju smatram vrlo važnom u postizanju zajedničkog cilja.
Napraviti dobru fotografiju je ono što me pokreće i iz čega crpim snagu i inspiraciju. Da to ostvarim koristim se svime što mi je pri ruci a toga ima puno (dobro, malo sam slab na opremu)
Tražim spontane trenutke, iskrenost, emociju i radost, a dajem 100% sebe.
Fotografija i ja smo već dugo u vezi, odavno smo proslavili srebrnu godišnjicu i naša ljubav je još uvijek jaka. Vjerojatno zbog moje upornosti i vječitog stremljenja boljem. Kada sam odlučio okušati se u vjenčanoj fotografiji naišao sam na nove izazove koji su me uvlačili dublje u taj fascinantni svijet uzbuđenja, blještavila, emocija i stresa. Da bi bili dobri u nečemu moramo se tome potpuno posvetiti pa sam u postizanju tog cilja krenuo iz više pravaca jer je i sama vjenčana fotografija kompleksna i sastoji se od mnoštva drugih žanrova ( makro fotografija za detalje prstena, cvijeća; dokumentarna za večinu događanja; sportska za ples i dječje vratolomije; portretna za obiteljske fotografije; art za intimne trenutke mladenaca…). Uz fotografiju u fokusu mi je bio i grafički dizajn kao važan pratitelj svakog vjenčanja kojeg sam nakon završenog usavršavanja prakticirao u studiju za izradu pozivnica, zahvalnica, menua, rasporeda sjedenja… Tu sam stekao dragocjeno iskustvo kroz rad i komunikaciju sa mladencima te upoznao mnogo dragih kolega iz drugih djelatnosti vezanih uz vjenčanja. Prije vjenčanja 16 godina sam radio kao učitelj plesa što mi je kasnije pomoglo kod poziranja i savjetovanja svojih parova oko plesa kojeg je na vjenčanjima puno.